Kako smo postali debeli?

Kako smo postali debeli?

Jeste li možda primijetili kako je svakim danom sve veći broj debelih ljudi, čak i kod nas u Hrvatskoj. Nije to više samo problem tamo negdje u Americi, Njemačkoj ili drugim državama. Debljina nam više ne kuca na vrata, ona je odavno prešla prag. Kako se to dogodilo? Zašto ljudska rasa postaje sve deblja i deblja? Zašto je sve veći broj dijabetičara i oboljelih od srčanih bolesti? Više je čimbenika koju uzrokuju ovu epidemiju zbog koje ljudi postaju sve bolesniji i bolesniji,  a farmakološka industrija sve bogatija i bogatija.

Sjećam se ne tako dalekih devedesetih i svog djetinjstva. Dane smo provodili igrajući se vani od jutra do mraka. Najteže nam je bilo otići kući i jesti. Sigurno se pitate zašto to sad spominjem? Zato što u mojoj generaciji je možda jedno od 30 djece bilo debelo. Danas je ta brojka bliže 1/3. Već tu postoje dva velika čimbenika kojih se prvih moramo dotaknuti prije nego uopće pogledamo ostalo.

 

PROBLEM 1:

Kako napreduje tehnologija tako se smanjuje potreba za fizičkim radom, hodanjem i ostalim tjelesnim aktivnostima. Ljudi su se prestali kretati. Dječje igre zamijenile su video igrice i TV, strojevi su zamijenili radnike u tvornicama, kave su zamijenile šetnje, a uspravan stav zamijenila je uredska stolica i fotelja. Sve to vodi slabijem razvoju i opadanju motoričkih sposobnosti, mišićne mase, sve većoj masnoj masi i lošijoj hormonalnoj slici. Nedavno čitam rezultate istraživanja provedenih  na mladićima u Americi. Uspoređivali su snagu stiska šake u odnosu na njihove vršnjake prije 40 godina. Snaga stiska značajno je  manja nego što je bila, ali postoji nešto fascinantno. Zamijetili su hipertrofiju mišića palca u odnosu na druge mišiće šake. Imate ideju koji bi mogao biti razlog?  Tipkanje poruka na mobitelu.

Tijelo se razvija kako bi omogućilo da što bolje možete raditi zadatke i napore koje stavite ispred njega. Ako ga nikad ne izazovete i potaknete da napreduje, ono to nikad neće napraviti.

PROBLEM 2: HRANA=NAGRADA

Hrana je postala nagrada. „Kad si gladan nisi svoj“ ili kako već ide ona izreka da me ne optuže za copyright. Tužni ste? Treba se utješiti – hrana! Sretni ste? Treba proslaviti – hrana! Postili ste nešto? Treba se nagraditi – hrana! Nismo laboratorijski miševi ili čimpanze da hrana bude nagrada. Potreba za hranom bi trebala biti fiziološka, a ne psihološka reakcija. Sljedeći put kada vam dijete dobije peticu u školi nemojte ga nagraditi čipsom i satom vremena televizije nego nečim što će mu koristiti.

Ok dotakli smo se prva dva problema, sad kad ste zaintrigirani sigurno razmišljate: „ Ok, ima tu istine, ali postoje ljudi koji su jako aktivni, a svejedno su debeli“.

Istina! Tu dolazimo i do našeg sljedećeg problema.

PROBLEM 3: SMEĆE KOJE JEDEMO

Hrana niske nutritivne vrijednosti je iznimno jeftina i pristupačna! Jedan od glavnih razloga ove epidemije pretilosti leži u ovom problemu. Velik je broj nekvalitetne hrane, takozvanih „praznih kalorija“. Pogledajmo jelovnik jednog klasičnog građevinskog radnika: bijeli kruh, pašteta, salama, pivo, sok, kobasice… Uglavnom je to hrana bogata ugljikohidratima i mastima. Proteini, vitamini, minerali, fitonutrijenti i fitokemikalije su tu samo u tragovima.

Neki od vas koji se slično hranite ćete reći kako je „zdrava“ hrana skupa. To je istina samo ako ćete kupovati ono što se danas reklamira kao „zdrava“ prehrana. Hraniti se kvalitetno iziskuje samo malo znanja, vremena i volje.

PROBLEM 4: „ZDRAVA HRANA“ I PREHRAMBENA INDUSTRIJA

Velik broj ljudi koji bi se htjeli hraniti kvalitetno, a nemaju vremena ni znanja za to oslanja se na proizvode koji se reklamiraju kao „zdravi“. Da odmah riješimo neke stvari:

  • Ako je proizvod „low fat – nizak udio masti“, a prepun je šećerima kako bi bio ukusniji, on nije bolja opcija.
  • Ako proizvod ima nešto više proteina u sebi , on nije automatski „fitness“.
  • Ako proizvod ima dodana vlakna u sebi ne znači da je dobar za mršavljenje ili dobar izbor za doručak.

Svi visoko prerađeni gotovi praizvodi koje prehrambena industrija reklamira kao „Fit“,“Zdrave“,“Low fat“ imaju neku caku.

„Fit keksi će vam održavati razinu šećera u krvi stabilnom i pomoći pri mršavljenju“

– Ovako glasi jedna prosječna reklama. Znate što će vam još bolje održavati razinu šećera u krvi: Obrok bogat proteinima, mastima i vlaknima.

Najzdravija i najbolja hrana je upravo ona koja je izašla iz vaše kuhinje!

PROBLEM 5: ZDRAVA HRANA – Ovaj put bez navodnika.

Ako je neka hrana zdrava ( znači dobar sastav makro i mikronutrijenata) to ne znači da je možete jesti neograničeno. Koliko puta možete vidjeti ljude kako jedu orašaste plodove na šake, zdjele zobenih pahuljica ili pak litre maslinovog ulja. Istina to je bolja opcija od prerađene hrane. Ali i zdrava hrana ima kalorije, a konstantni višak kalorija deblja. NE POSTOJI HRANA KOJA PALI KALORIJE. Znači sljedeći put kada vam neko kaže: „Ali  to ti je zdravo toga možeš jesti koliko hoćeš“, upitajte ga „Zašto?“.

Poruka: Bez obzira da li je nešto zdravo ili ne, morate paziti na onu bitnu stavku – količina. Isto kao što jedna kriška bijelog kruha ili kuglica sladoleda neće naškoditi, kilogram kruha dnevno ili kanta sladoleda vjerojatno hoće. Isto tako vrijedi i za: voće, orašaste plodove i maslinovo ulje i ostalu kvalitetniju hranu.

Dotakao sam se samo nekih problema, onih najbitnijih.

Ako vam je stalo do zdravlja: učite, budite strpljivi, trenirajte, hodajte u prirodi i budite svjesni hrane koju jedete. Ne samo da bi živjeli duže, nego da bi živjeli kvalitetnije!

One Reply to “Kako smo postali debeli?”

Ostavi komentar