Paprika – jedini PRAVI gyros u Zagrebu
Gyros i pizzeria place „Paprika – Knežija“ otvoren je prije nepune 2 godine, kao prvi „specijalizirani“ gyros place u Zagrebu. Mi bi se usudili tu titulu proširiti na „prvi i jedini specijalizirani gyros place u Zagrebu“.
Iako gyros u Zagrebu možete naći na meniju u još par lokacija, nigdje nećete iskusiti ono što nudi Paprika.
Paprika u ponudi ima pileći, svinjski („Lungić“) , goveđi („Beef“) i vegetarijanski („Vege“) gyros koje je također moguće naručiti i u nekoliko vrsta domaćih, pred vama netom ispečenih lepinja.
Izbor lepinja se sastoji od:
„domaće lepinje“ – tanke, hrskave lepinje od bijelog brašna recepture kao za tanko pizza tijesto
„kukuruzne lepinje“ – lepinje od kukuruznog brašna koju po defaultu dobijete u s „Beef“-om
„zagorske lepinje“ – hrskave lepinje od bijelog brašna uz koju vam poprže i pancetu (špek) i ubace u „Lungić“
„mediteranske lepinje“ – hiper hrskave lepinje od bijelog brašna koja je aromatizirana začinima i komadićima maslina, posuta origanom ipremazana maslinovim uljem prije pečenja
Svo meso važu prije mariniranja i pečenja na grillu, pa vam se tako neće desiti da budete zakinuti za koji gram (proteina). U meniju je također jasno ispisana količina mesa u svakom gyrosu – 250g pilećih prsa (58g proteina)/ 200g lungića (42g proteina) / 200g ramsteka (42g proteina) štoPaprikin gyros čini iznimno proteinskim obrokom, čak i bez bijelog umaka čiju ljutinu možete dozirati!
Paprika ljubomorno čuva svoju recepturu umaka, ali nama su je djelomično otkrili! Da ne bi ugrozili suverenost tajnog umaka, otkriti ćemo vam samo da jedna „šeflja“ umaka sadrži cca. 144 kcal od kojih je 12g masti, 9g ugljikohidrata i 1.5g proteina. Dečki vam u gyros obično stave 3 šeflje.
Osim ako ste Nika…mene su razmazili (čitaj „utovili“) pa mi stavi barem 4 šeflje uz naznaku „sav umak“.
Mi smo isprva uzimali „Extra ljuti“ umak ali s vremenom (i uzastopnim degustacijama) smo zaključili da nam Srednji najviše odgovara. Iako volimo ljuto, ljutina u hrani ipak zna odvući od punoće okusa jela.
Kao što vidite, koji god gyros ili lepinju izabrali, pošteno će te se najesti. Porcija je više nego velika (iako se mi uvijek borimo ne naručiti još jedan), a o kaloričnosti nećemo ni pričati! Zapravo HOĆEMO, jer smo ipak fitness stranica i review i jer imamo fetiš na određivanje nutritivnog sastava (fast)food-a.
Zbrojivši makronutrijentske iznose svih sastojaka došli smo do impresivnih brojki:
Pa tako ako mislite pojesti jedan gyros u Paprici, ostavite mjesta u svom dnevnom (ili tjednom) „kalorijskom budžetu“ za 1500kcal!
Ako više volite osjetiti okus mesa (koji se donekle izgubi pod dominantnošću umaka) slobodno zatražite/naglasite prilikom narudžbe koliko umaka želite. Tako Matej uzme „manje“ umaka i ponekad naruči i duplu količinu piletine!
Nika ne. Nika voli umak. A standardna količina mesa u gyrosu je i onako već duplo onoga što inače jedem po obroku.
Da bi upotpunili ovo grčko jelo, uz meso, hrskavu lepinju i umak, u Paprikin gyros ide i sezonska salata odnosno crveni kupus, zelena salata, deblje narezana rajčica i „ljubičasti“ luk. Tradicionalno dečki dodaju sastojke redom: meso, luk,umak, salata.
Mi pak svoje gyrose naručujemo „promiješane“. Tako da rajski umak prožme sve sastojke.
Umak. Raj.
Pošto Paprika osim gyrosa ima i prilično široku i zanimljivu ponudu pizza, podvrgnuli smo ih Nikinom ultimate pizza testu. Tko se sječa što to znači?
Da. Pizza od tune.
Na meniju pizza ispod „Tuna“ piše: pelat, mozzarella, tuna, luk, masline. Savršeni spoj! Osobno smatram da pizza od tune NE može biti poslužena bez luka i maslina, pa kad vidim da se pizza sastoji samo od pelata, sira i komadića koji bi trebali biti tuna, restoranu odmah dajem minimalnu ocjenu. Zato me zanimalo kako će se ovdje iskazati Paprika.
Očekivanja su bila visoka.
Pošto je Paprika poznata po tankom tijestu, apsolutnog preduvjeta za ukusnu tuna pizzu (deblje tijesto bi preuzelo dominantnost nad okusom tune kojeg treba vrlo pomno očuvati pametnim kombiniranjem sastojaka, vremena i temperature pečenja), zanimalo me kako će finalni produkt ispasti.
Tijesto savršene debljine. Baza od pelata je zanimljivog okusa. Nedavno su joj mijenjali recepturu i vrlo su njome ponosni. Nanesena je u tankom sloju ali zbog koncentracije i poprilične količine šećera u njoj, snažno sudjeluje u okusu. Sviđa mi se, ali ipak bih smanjila slatkoću u korist slanosti.
Mozzarella je vrlo pametno kombinirana. Naime, koriste dvije vrste mozzarelle– manje i više masnu. Ovime se postiže nejednako topljenje sira pa će te tako na pizzi imati dijelove jako mekane i rastezljive mozzarelle i dijelove zapečenije.
Ono najvažnije, tuna, dolazi u komadima odnosno fileima! Veliki, sočni komadi. Na slikama doduše izgleda malo posušenije nego u stvarnosti. Isto vrijedi i za luk. Napokon pizza sa PUNO luka!
Još jedan od pokazatelja kvalitete restorana je kada vam na pizzu stave dvije vrste maslina.
Uz pizzu smo iz čiste dekadencije naručili i dodatni gyros umak…jao…
Taman kad smo došli k sebi i kad sam pomislila da samo sita i sretna, na stol su nam poslužili cheesecake.
Samo da se razumijemo, ovo je pola cheesecakea! Porcija je solidna! A okus još bolji!
Poprilično sam izbirljiva kada dođe do cheesecake-a i nikako ne podnosim slatke verzije i masne završne slojeve. Cheesecake za mene mora biti kiselkast, po mogućnosti s jasnom tonom citrusa ili barem limuna. Paprikin cheesecake jest sladak, ali „na pravim mjestima“. Baza je čvrsta i vrlo vjerojatno napravljena od speculas keksa. Apsolutni plus!
Sir glavnog sloja je mekan ali ne putrast, čija konzistencija podsjeća na onog iz sirne marame. Završni sloj je od čvrstog vrhnja. Takav definitivno preferiram nad putrastim i mekanim. Pošto sam cheese nije kiselkast, Paprika svoj poslužuje prelivenog sirupom od višnja koji mu daje kiselo-slatku notu.
Finalni komentar: Ima li išta na jelovniku u Paprici da nije fenomenalno?!!!!
ako vam fotke nisu bile dovoljne, evo video našeg posjeta Paprici: