Probao sam ne trenirati dva mjeseca – koji su rezultati?

Probao sam ne trenirati dva mjeseca – koji su rezultati?

Zahvaljujući odlukama stožera i ostatka vlade morali smo zaključati teretane krajem 11. Mjeseca. Nažalost otvaranje još nije na vidiku, ali ta tužna tema je za neki drugi članak. Odlučio sam od tada pa do sada ne trenirati. To bi bio prvi put u preko 12 godina da nisam trenirao duže od jednog tjedna. Da se razumijemo nisam u potpunosti stao, da jesam bi vjerojatno bio suicidalan. Hodao sam dnevno 10+ tisuća koraka, par puta vozio bicikl, par puta napravio seriju zgibova u parku.

Što se dogodilo?

TIJELO ŽULJA I BOLI

Prvih tjedan nakon treninga bio je užitak, napokon odmor, no kako su dani prolazili, a tonus nestajao… pojavili su se prvi bolovi… ili su to tridesete? Ili sam jednostavno razmažen što sam cijeli život u treningu i nisam osjetio kako je neugodno biti van normalne spreme.
Prvo sam osjetio lopatice, pa vrat, pa donji dio leđa.
Jednostavno je objašnjenje: ono smo što radimo. Ako ne treniramo ne možemo očekivati da se tijelo neće adaptirati na sjedilački životni stil. Ne trebaju nam mišići za tipkanje članaka ili gledanje Netflixa.

ENERGIJE SVE MANJE

Fascinantno je to da što manje energije trošimo to manje energije imamo subjektivno. Ne brinite gomila se energija oko struka u obliku masti, ali naš osjećaj energije za život i aktivnost pada.
Odjednom se uspušemo na usponu na peti kat ili ako nemamo sreće kada moramo potrčati.
U jednom trenu nisam bio siguran dali je to depresija zbog manjka treninga, lošeg vremena ili mi samo treba Euthyrox za usporen rad štitnjače. Čak sam ujutro pospaniji i ne želim se probuditi u 6:00 kao prije.

STVARI POSTAJU TEŠKE

Kao svaki muškarac kojem je stalo do sebe ponosim se činjenicom da mogu ponijeti barem 15 različitih vrećica s placa i iz mesnice odjednom. Prije je to bilo lagano, sada osjetim da više nije toliko. Najviše gdje sam “izgubio” snaga je stiska.

APETIT JE SLABIJI

Iskreno mislio sam da ću kombinacija blagdana i manjka treninga rezultirati skokom od bar 5 kg, no po prvi put u životu nemam neki apetit. Da se razumijemo još uvijek pojedem više nego 95% populacije, ali nemam potrebu za hranom kao kad sam u treningu. Jednostavno je, energetske zalihe su pune, ne trošim energiju na aktivnost, a pokušavam ne jesti previše hrane bogate mastima i šećerima (ne zato što je ona posebno loša, nego zato što u njoj imam tendenciju pretjerati čak i kad stvarne potrebe za hranom nema).

NO, NIJE SVE TAKO SIVO

Mi smo našim ljudima s kojima radimo podijelili opremu iz teretane da mogu trenirati. Nalazimo se online, treniraju, nije idealno… ali je najbolje što može biti bez da kršimo zakon i odluke.
Oni koji su nastavili trenirati povratak na staro bit će jednostavan. Za nas koji nismo stvari ipak nisu toliko loše koliko nam tijela govore. Naime povratak u trening bit će lakši nego kada smo prvi puta stupili u teretanu. Mišići će se brže navikavati, a pokret je već tu… samo treba skinuti prašinu s motoričkih obrazaca. Ne kažem da ćete biti u par treninga gdje ste bili prije lockdowna, ali neće trebati dugo.

Da šetnje jesu super i vaša aktivnost tijekom dana je super, ali nema stvari koja može dugoročno zamijeniti težinski trening. Možemo mi i izgubiti kile, ali bez treninga otići će i mišići. Mišiće ne želimo gubiti, ikad. Oni su tu da nas održe zdravima, ali i na nogama. Oni su tu da zglobovi ne pate, da stvari manje bole i da ne padnete niz stepenice u 70/80-ima.

Zato čim ova ludost prestane (ili ako možete kod kuće) primite se utega jer malo stvari vas može unaprijediti koliko to može par treninga tjedno.

Matej

Ostavi komentar