Trajne promjene na posturi i boli stvaramo sami

Trajne promjene na posturi i boli stvaramo sami

30 treninga. Možda je Photoshop, a možda je Bodysculpt 😉

Klijent je došao s bolovima u leđima, vratu i rukama.
Prethodno je pokušao bolove sanirati odlascima kiropraktičaru koji je stručno obavio posao ali rezultati su kratko trajali. Kiropraktika u rukama pravih stručnjaka je vrijedan alat, ali ne rješava stvarni uzrok boli.

Sve vanjske intervencije traju kratko, a povratak u kretanje i sjedenje u kompenzaciji, vraća nas na početnu točku.

Manipulacija može imati odlične benefite ako ju se koristi kao alat koji nam omogućuje veći raspon aktivnog pokreta. U nekim slučajevima inhibicija preaktivnih mišića je nužna jer u suprotnom sprječavaju raspon pokreta i aktivaciju svih mišića koji su potrebni za pokret (npr. rameni potisak kao najbolji primjer problematike).
Kronično preistegnuti mišići i kronično skraćeni mišići nemaju mogućnost kontrakcije, nemaju dotok nutrijentima i kisikom bogate krvi. Manualna terapija djeluje trenutno, “prokrvljuje” mišiće na kratko vrijeme i oslobađa mišićni spazam i moguće pritiske na živce. Međutim, upala mišićnog tkiva nakon manipulacije nije znak mišićne aktivacije niti stvara adaptacije koje će voditi do trajne promjene u posturi, što je princip težinskog treninga Bodysculpta.


Odnos težišta i boli

Rijetko u programu viđamo posturalnu problematiku ovog tipa, gdje je glava IZA centra težišta zbog čega vratni fleksori (mišići koji povlače glavu unaprijed i dolje) moraju konstantno biti prenapregnuti kako glava ne bi pala unazad (većina ljudi danas ima kifotično držanje s glavom “isturenom” naprijed i prenapregnutim i slabim vratnim i leđnim ekstenzorima).

U analizi posture teško je odrediti “da li je bila prvo kokoš ili jaje”, odnosno je li se prvo glava udaljila od centra ili je posturalnu kompenzaciju uzrokovalo nepravilan položaj zdjelice.
U svakom slučaju, naš mozak se uvijek pobrine da ostanemo na dvije noge iako to najčešće znači i bol.

Iz početne fotografije jasno se vidi da je klijentova zdjelica bila daleko ispred centra ravnoteže, a glava iza. Položaj šaka upućivalo je na danje nastojanje tijela da zadrži ravnotežu tako što ih je pomaklo u suprotnu stranu od nagiba glave. Zdjelica je također odlazila naprijed, a lumbalna kralježnica gubila prirodno uvinuće (lordozu).
Na bočnoj fotografiji se ne vidi (lako) koliko su stopala (naročito lijevo) upadala unutra i kako je lateralna devijacija zdjelice uzrokovala rotaciju u desno oko lijeve noge na kojoj je preferencijalno stajao.

Desno je napredak u 30-ak treninga u kojima smo isključivo primijenili višezglobne vježbe u rasponu pokreta koji mu je omogućio maksimalnu aktivaciju i minimalnu kompenzaciju.

Odabir vježbi

Zercher čučanj u kombinaciji s predaktivacijom trupa od sada ćemo postepeno zamjenjivati stražnjim čučnjem.
Mrtvo dizanje iz ruke unaprijedili smo trap bar mrtvim dizanjem s poda.
Vikinški potisak, sklekovi i T-bar veslanje s naglaskom na stabilnost rupa i lopatica koje je teško kontrolirao zbog iznimno širokih ramena i izrazite hipermobilnosti.
Svaki pokret izvodi razmišljajući o svom težištu, poštujući svoje poluge.

Rezultat je povratak napetosti u stražnjoj strani natkoljenice, rasterećenje lumbalne regije, otvoreni prsni koš s aktivnim lopaticama, trbušnom stijenkom i stopalom koje može stvarati gazište.

Nika Maštruko

Ostavi komentar